Trihomonas
Trihomonas (Trichomonas vaginalis) je anaerobni flagelarni parazit iz grupe protozoa. To znači da se radi o parazitu iz grupe “praživotinja” koja poseduje organele za kretanje (tzv. bičeve) i koja može da opstane samo u sredinama gde nema kiseonika, kao što su creva, mokraćni kanali, vagina, grlić materice i sama materica, semeni kanali kod muškaraca i slično. Podaci svetske zdravstvene organizacije (WHO) ukazuju na to da je infekcija trihomonasom jedna od najčešćih infekcija kod čoveka. Zapravo, WHO izveštava da se godišnje registruje 180 miliona novoinficiranih osoba. U stvarnosti, ovaj broj je sigurno značajno veći (1,2).
Uloga enzima
Trihomonas vaginalis ne poseduje neke enzime za oksidativnu fosforilaciju, čak ne poseduje ni organele kao što su mitohondrije. Zbog nedostatka ovih neophodni “alata” za opstanak svake ćelije, trihomonas opstaje tako što hranljeve materije upija preko svoje membrane i/ili procesom fagocitoze. Ukratko, produkti “varenja” hranljivih materija kod trihomonasa su u najmanju ruku neobični u odnosu na ostala živa bića, a jedan od njih je hidrogen (3). Iz ovih razloga trihomonijaza značajno menja sastav telesnih tečnosti (veginalni/cervikalni sekret, sperma, mokraća) i čini ih manje pogodnim ili potpuno nepogodnim za opstanak normalnih ćelija npr. spermatozoida, samim tim infekcija Trihomonasom može značajno uticati na fertilnost muškaraca i žena.
Morfologija
Trihomonas vaginalis je ovalni, flagelarni mikroorganizam. Poseduje 5 flagela (bičeva), od toga 4 biča se nalaze blizu citozoma (uslovno rečeno na prednjoj strani) dok je peti bič na suprotnoj strani parazita (“zadnja strana”) i služi za aktivno kretanje. Zbog čega trihomonas ima baš 5 biča nije poznato, ali se pretpostavlja da 4 biča služe za pričvršćivanje trihomonasa za ćeliju na kojoj parazitira, dok se opozitnim, petim bičem kreće (4). Trihomonas vaginalis je vrlo otporan mikroorganizam. Podaci iz literature govore o njegovoj sposobnosti da opstane i više od 24 h u mokraći, spermi ili čak čistoj vodi.
Iz prakse mogu navesti još drastičniji primer sposonosti trihomonasa da opstane u različitim sredinama. Naime, prilikom izrade bojenih preparata kada se koristi odredjena kombinacija boja koja sadrzi 1% formalina, zapazili smo žive ćelije trihomonasa posle 60 min. boravka u takvoj sredini, dok ostale ćelije prime boju (što znači da su mrtve) već posle nekoliko minuti. Podaci iz literature ukazuju na sposobnost prezivljavanja trihomonasa na suvim povrsinama (posteljina, razliciti predmeti) i nekoliko sati od izolacije iz organizma. Predmeti se kontaminiraju najčešće telesnim sekretima i prljavim rukama. Isto važi i za puteve prenosanja ovog mikroorganizma.
Prenošenje, simpotomi, komplikacije i terapija
Trihomonijaza je između ostalog i seksualno transmisivno oboljenje koje se podjednako javlja kod muškaraca i žena. Iz ovih razloga lečenje oba partnera uz mere prevencije od reinfekcije (zaštićeni odnosi) su neizbežna procedura. Kod žena, infekcija grlića i vagine trihomonasom dovodi do smanjenja kiselosti vagine. Ova pojava ima za posledicu da je donji segment ženskog reproduktivnog sistema bez zaštitne koju kiselost vagine obezbeđuje. Kod žena postoje simptomi koji se odlikuju, svrabom, pečenjem, pojačanim penušavim sekretom žuto-zelene boje koji je karakterističnog mirisa.
Komplikacije trihomonijaze kod žena mogu biti vrlo ozbiljne. Ove žene su izložene povećanom riziku za pobačaj, preterminski porođaj, rađanje dece sa manjom telesnom težinom, kao i karcinom grlića materice. Osim toga Trichomonas vaginalis može da prouzrokuje infekcije urinarnog trakta, adneksitis, pneumoniju, bronhitis i tzv. oralne lezije (5). Infekcija trihomonasom kod muškaraca ne daje značajne simptome a vrlo često ne daje nikakve simptome. Dugotrajna i nedijagnostikovana infekcija trihomonasom može da dovede do ozbiljnih odstupanja u kvalitetu spermograma. Osim toga, trihomonas svojim enzimima ozbiljno narušava kvalitet semene tečnosti koja je neophodni medijum za preživljavanje i sazrevanje spermatozoida. Na kraju, udružena infekcija kod oba partnera sa svim mogućim posledicama može dovesti do steriliteta.
Dijagnoza i terapija
Kod žena, dijagnoza se postavlja na osnovu simptoma i mikroskopskim pregledm vaginalnog i cervikalnog brisa. Kod muškaraca se dijagnoza postavlja pregledom sperme (spermogram i spermocitigram), a paraziti se mogu naći i u mokraći, ali ne rutinskim ili tzv. opštim pregledom urina. Postoje i specijalni testovi za identifikaciju trihomonasa, ali oni još uvek nisu u širokoj upotrebi. U terapijske svrhe još uvek najbolje rezultate daje metronidazol (Orvagil) i Atrican, uz napomenu da lečenje mora obuhvatiti oba partnera. Opšta higijena i upotreba kondoma predstavljaju najbolje preventivne mere. U slučajevima steriliteta komplikovanih trihomonijazom (naročito kod muškaraca) hiperbarična terapija daje značajne rezultate u lečenju i poboljšanju spermograma.