Konizacija grlića materice laserom
Podaci iz svetske literature govore da postoji značajno povećanje HP nalaza CIN (Cervikalna Intraepitelijalna Neoplazija) na grliću materice. Ovo povećenje se bezmalo odnosi na sve regione sveta, a naročito Balkan i Srbiju. Postoji nekoliko razloga za ovaj značajni statististički skok HP nalaza CIN. Pre svega radi se o poboljšanoj dijagnostici (kolposkopija, PAPA test, biopsija, loop ekscizija). Sve ove dijagnostičke procedure značajno utiču na pravilnu selekciju pacijenata i postavljanje prave dijagnoze. Kao drugi razlog se navodi česta infekcija Humanim Papiloma Virusom (HPV) koji sa ili bez prisustva kondiloma može prouzrokovati CIN.
Metode u lečenju CIN promena
U prošlosti teži stepeni CIN-a (CIN-II i CIN-III) rešavani su klasičnom konizacijom skalpelom ili histerektomijom. Uvođenjem procedura kao sto su termokoagulacija, elektrokoagulacija, radiokoagulacija, laservaporizacija, sonokoagulacija, loopkonizacija, loop ekscizija, laserkonizacija, sonokoagulacija, sonokavitacija i sonokonizacija, potrebe za radikalnim hirurškim pristupima su se smanjile. Međutim, ne treba izgubiti iz vida da su klasične metode lečenja kao što je histerektomija i radikalna histerktomija vrlo često metode izbora.
Termo i elektrokoagulacija
Sve navedene metode imaju svoje dobre i loše strane. Termokoagulacija je bolna i ima relativno dobre efekte u lečenju promena CIN-I i eventualno CIN-II. Loše strane ove metode su “sakrivanje” skvamokolumnarne (ovaj deo epitela se uvlači u kanal grlića) granice tako da je ona u budućnosti nedostupna kolposkopskom pregledu. Elektrokoagulacija i radiokoagulacija su izuzetno bolne metode (moraju se izvoditi u opštoj anesteziji, prave veliku kolateralnu štetu zbog prolaska monopolarne struje kroz celu malu karlicu, mogu oštetiti cervikalne žlezde i endometrijum čak i trajno (što naravno može uticati na plodnost).Postoje opisani slučajevi potpune destrukcje cervikalnog epitela i teških oštećenja (Ashermanov sindrom) endometrijuma posle tretmana raditalasima i elektrokoagulatorom. Problem “uvlačenja” skvamokolumnarne granice u kanal grlića je izraženiji nego kod termokoagulacionih procedura. Krioterapija je metoda prošlosti. Prikladna je za lečenje manjih i jednostavnijih lezija. Proces napuštanja ove terapije je u velikom zamahu pre svega zbog neefikasnosti i velikih kolateralnih oštećenja zdravih tkiva.
Ultrazvučne metode u lečenju CIN promena
Primena ultrazvučnih aparata u lečenju CIN ima tri osnovne tehnike; Cutting (sečenje), koagulacija i kavitacija (Kavitron). Koagulaceione i kavitacione tehnike se najčešće koriste za rešavanje promena težine CIN-I i CIN-II, dok se cutting tehnika koristi za teže promene kao što su CIN-II i CIN-III. Sve metode su bezbolne, ne zahtevaju primenu čak ni lokalne anestezije, krvarenje je nešto obilnije nego kod primene lasera, ali kolateralna oštećenja tkiva skoro i da ne postoje (što je važno za mlade osobe). Leukoreja kao postintervencijska neprijatnost ne postoji. Sonokocutting metodom se dobijaju najbolji isečci tkiva za histopatološki pregled. Nagorelost resekcionih ivica koja je veoma izražena sečenjem radiotalasima i u priličnoj meri manje kod lasera, primenom ultrazvučnog noža ne postoji. Oporavak pacijenta je najkraći i najkomforniji u odnosu na sve ostale metode. Komplikacije osim blažeg krvarenja nisu zabeležene.
Konizacija grlića materice laserom
Laserska konizacija se najčešće izvodi u lokalnoj anesteziji. Krvarenje je minimalno zbog toga sto laserski zrak koaguliše i zatvara sve krvne sudove čiji je dijametar manji od 1 mm. Konizacija skalpelom daje značajno krvarenje i iz krvnih sudova dijametra manjeg od 0.3 mm. Laserska konizacija se najčešće izvodi pod uvećanjem (kolposkop ili kolposkopska kamera) mada iskustvo govori da je komfor ginekologa najveći ako intervenciju izvodi teleskopskim-hirurškim naočarama. Uzimajući u obzir podatak da 99,8% CIN lezija nisu dublje od 4 mm, konizacija koja zahvata transformacionu zonu i tkiva do dubine od 7 mm može biti zadovoljavajuća u dijagnostičkom i terapijskom smislu. Sama intervencija traje 10-15 minuti u zavisnosti od veličine konusa i odabrane snage laserskog zraka. Rad na većim snagma ubrzava proceduru ali proporcionalno tome širi zonu nekroze. Nasuprot ovome, rad na manjim snagama intervenciju čini sporijom ali se zato dobije izuzetno čist konus sa zonom nekroze koja je manja od 1 mm što u značajnoj meri olakšava histopatološki pregled i čini ga sigurnijim.
Posle konizacije laserom
Postintervencijski oporavak do potpune epitelizacije traje ukupno 4 nedelje. Prva postintervencijska sedmica je najkritičnija za moguće komplikacije kao što su infekcije i krvarenje. Bolovi se javljaju izuzetno retko i slični su predmenstrualnim ili menstrualnim bolovima. Lako ih je kupirati analgeticima. Obilnija krvarenja koja se mogu javiti 7-10 dana posle intervencije (slično loop konizaciji) moraju se rešavati reintervencijom (šav ili koagulacija). Svega 1-2% laserskih konizacija zahteva ovakav dodatni tretman. Prevremene i obilne menstruacije kao i osećaj “nadutosti stomaka” (česte pojave posle loop konizacije) nisu registrovane posle laser konizacije.
Zaključak:
Laserska konizacija je jedna od najzahvalnija konizaciona tehnika. Razlozi za ovo su višestruki; mali broj lakših komplikacija, mogućnost izvođenja intervencije u lokalnoj anesteziji, brzina, lakoća i preciznost rada, kao i povećana sigurnost histopatološkog pregleda konizata.